Tekstovi

Želja i odluka nastala u molitvi za potpunim predanjem volji i providnosti Bogu  donosi sa sobom puno pitanja. Kako Gospodine se pustiti, kako znati što je Tvoja volja, kako biti siguran da je nešto Tvoja volja......

Borba u mislima , borba u susretima s drugim ljudima , borba sa samim sobom  ali ponajviše borba s tobom Gospodine koji kao da šutiš što najviše od svega frustrira , e pa zašto,zašto?

Ali dragi moji Bog nikad ne kasni i On je uvijek na vrijeme, svoje vrijeme koje je ujedno i najprecizniji trenutak za naš odgovor.

Predanje koje On traži od nas nije odricanje od darova koje nam je dao, jer Bog nikad svoj poklon ne traži natrag. Sloboda njegov najveći dar tu je da ga iskoristimo u svakodnevnim odlukama svog života da želimo uvijek i iznova odlučivati se i pristajati uza Njega, razum koji nam je dao da s njima promišljamo o odlukama, dar čitanja, dar govora i svi ostali talenti kojima raspolažemo  tu su da se s njima služimo kako bismo mu se približili i prepustili. On nam neće dati odgovor na naša pitanja kroz praznovjerne postupke i znakove na način koji mi želimo, jer to je skrivanje i bježanje od vjere, marginaliziranje Njega i pretvaranje vjere u oblik igre na sreću, rulet i sl.

Prepustit mu se možemo samo i jedino kroz darove koje nam je dao i kroz sakramente, euharistiju i Sveto pismo koje nam je ostavio kao trajni znamen svoje prisutnosti ovdje na zemlji. Tu je On u svojoj skrovitosti, jednostavnosti i strpljivosti prema nama , čeka nas da Ga upoznamo i da nam se otvori u rijeci milosti i milosrđa koje čuva za svakog od nas.

Majka, žena suspasiteljica i naša najveća zagovornica. Toliko priča , toliko knjiga, toliko molitvi napisanih o njoj , a uvijek se iznova nešto novo može o njoj otkriti.

Rodoslovlje Isusovo pokazuje kako iako bezgrijeha začeta iz loze je grešnika. Njeno 'kako će to biti kad ja muža ne poznam' odraz je dubina povjerenih samo jednom Bogu Ocu iako ono ljudsko progovara iz nje.'Neka mi bude po Riječi tvojoj' izraz su bezgraničnog povjerenje u puteve Božje kojima treba ići. Toliko jednostavnosti, a u isto vrijeme toliko veličine postavilo ju je za uzor svima nama, dalo nam ju za najveću zagovornicu i tješiteljicu u životu ovdje na zemlji.

Tko nam najbolje može pokazati Sina ako ne njegova Majka, a može li uistinu Sin odbiti Majku koja ga žarko voli i ljubi?Izraz te ljubavi i povjerenja zaista najbolje se vidi u retku evanđelja gdje na svadbi ponestaje vina , ali iako dobiva odgovor 'što ja ženo imam s tobom ' nju ne spriječava da kaže poslužiteljima 'što god vam rekne učinite' i prvo čudo je tu.

O jednostavnosti u povjerenju. Molimo njezin zagovor , tražimo njenu zaštitu i utjehu jer sam Isus na križu nam ju je dao. Iskoristimo taj dar našeg Gospodina jer znao je da sva ljubav,ona ljudska ljubav, ne može se ostvariti bez ljubavi s nebesa.

Raširimo danas svoje dlanove i uputimo joj bar jednu molitvu Zdravo Marije i pustimo Boga Oca da po mukama Sina,  djelovanjem Duha Svetoga u našem današnjem danu učini to malo čudo.

Kao zajednica  donjeli smo odluku uz poticaj Duha svetog  da molimo za određene nakane i posvetimo cijeli mjesec kolovoz Blaženoj djevici Mariji.

Kao i uvijek krenem s zanosom , ali dođu i kušnje pa zanos opada , sumlja raste, volja slabi.

Zašto vam sve ovo pišem? Pa da posvjedočim da Bog je taj koji dopusti da padnemo i da se iz tog pada ustanemo. Ustrajnost i slobodna volja da se uvijek iznova odlučujemo za njegov plan i program. A moje svjedočanstvo ide ovako.

Početak kao što sam i napisala , u zanosu, prvih dana ništa nije problem uspjevam organizirat vrijeme za odlazak na misu, vrijeme za molitvu, obveze djece i nas supružnika, sve se tako lijepo odvija u harmoniji svakodnevnice. Međutim nakon tih dana dolaze kušnje jedna po jedna , svađe koje od običnih malih svakodnevnih trzavica prelaze u napetosti koje znaju trajati danima, poslovi i radna okolina također dobiva svoj zaplet trzavica, ogovaranja i prigovaranja. Dok djeca opet vrte u krug ponašanja i postupke za koje smo mislili da smo ostavili iza sebe, a odlazak na misu postaje u nekim danima nemoguća misija. I u tom svemu zapitam se više puta trebam li ovaj put, treba li mi uvijek iznova otvarati neke stare rane. 

Ali kad pristaneš uz Isusa i uz njegov program tu nema povratka na staro, to više nije opcija. Rekla sam sebi ideš dan za dan i nastojala u svakom danu napravit barem dio od onoga šta sam u početku uspjevala s zanosom. Kad mi se nije dalo moliti krunicu našla bi sebi neku drugu molitvu, a kad nisam u nekim trenucima mogla ni to, znala bi samo zazivati zagovor i milost od Gospodina. Ustrajala sam uz potporu i molitvu drugih članova zajednice i dobila sam na poklon milost. Milost da upoznam koliko Majka znači i koliko je njezin zagovor moćan, jer dok sam ja vodila bitke da se održim na površini vjere Bog je po njenom zagovoru ispravio neke moje propuste, dopustio mi da razumijem neke događaje koji su mi bili teret, ukazao mi kome sam dužna oprost ali iznad svega upoznao me i dao mi Majku.

Nije naša veličina vjere u količini izgovorenih molitvi Bog ne traži od nas da nabrajamo, traži naš pristanak u slobodi da svakodnevno u malim stvarima pristajemo uz njega, da ga svjedočimo djelima i hvalimo riječima, tražimo prvo da se vrši njegova volja, a samanjuje naša. Predamo mu grijehe i patnje ovoga dana da se suobliče i operu u krvi na križu za nas prolivenu. I dok se mi smanjujemo On u nama raste, ali ustvari i mi rastemo u Njemu.

Zato Isuse misli ti! 

Često mi se u mojim promišljanjima i vjeri u Gospodina, potrebi da nešto učinim i želji da ljudima objasnim kako je jedino On put, istina i život dogodi da usta naprosto ostanu zatvorena. Napade na Crkvu i vjeru često prešutim i druge ne upozorim pa se onda mislim Bože što ću ti ja kad nisam u stanju posvjedočiti za Ljubav kad te nisam u stanju 'obraniti'?

Treba li Njemu uopće da ga branim?

Milosrđe mi je bitno, a ne žrtve ( Mt 9,13 ) i to je ključ koji nam je Bog dao kao odgovor kako ga naviještati. Neka djela tvoja govore o Gospodinu više nego tvoja usta. 

I tad se dogodilo , iza jedne intenzivne borbe same sa sobom,  da mi je Gospodin kroz jedan razgovor ukazao da nikad ne znamo tko promatra naša djela, ponašanja i ophođenja s drugima. Čineći dobro svom susjedu, rođaku , kolegi ili usputnom prolazniku, obavljajući svoj posao ili kućne poslove s poniznošću i strpljivošću bez puno riječi dajemo svjedočanstvo svoje vjere. A Bog onda u svojoj ljubavi prema svakom stvorenju koje je stvorio upravi to i pokaže onom kome je namijenjeno.

Pustimo Ga u naš posao , u naše poslove, odnose i ophođenja, a On će nam onda dati znak kad je potrebno da Ga i ustima nekom navijestimo.

Dođi Isuse danas u moja djela, pokaži gdje želiš da idem i daj mi milost Duha da to poslanje ispunim prvo svojim djelima , a ako treba i riječima.

Božji blagoslov!